Dijelovi orgulja

Sviraonik

Sviraonik može biti ugrađen u kućište orgulja (obično prednji dio), a može biti načinjen i u obliku samostalnoga ormarića pred orguljama. Uz sviraonik se nalazi klupa, na kojoj sjedi orguljaš i gleda u sviraonik. Pred orguljašem se nalazi jedna ili 2 ili 3 ili 4 (najviše 7) klavijatura, koje imaju oblik, kao i glasovirska klavijatura. Te klavijature imaju opseg od C do f3 ili do g3 ili do a3.

Na tim klavijaturama prebire se rukama, zato takva klavijatura nosi ime manual (manus = ruka). Manuali su smješteni jedan nad drugim kao stube (skaline). Najniža klavijatura zove se I. man., sljedeća klavijatura nad njom je II. man. itd. Ispod klupe i pred klupom nalazi se klavijatura većih dimenzija, po kojoj se prebire nogama. Zbog toga nosi ime pedal (pes, pedis = noga). Ta klavijatura ima opseg od C do d1 (27 tipaka) ili od C do f1 (30 tipaka).

Lijevo i desno od klavijatura ili iznad najviše klavijature vire iz daske sviraonika registri, koji se mogu malko izvući iz daske (otvoriti) i natrag potisnuti u dasku (zatvoriti). Kod toga se moraju uhvatiti i držati rukom; pa se takav držak ili povlačak, ručica (Handgriff) zove manubrij. Svaki manubrij nosi na sebi natpis za ime registra (registar se zove red svirala), npr. Violino, Flauto itd. Kad se takav registar povuče (npr. Violino), napuni se zrakom jedan kanal (kancela), na kojem je smješteno toliko svirala (56), koliko tipaka ima klavijatura (56 ili 58). Sve te svirale (od najdulje do najkraće) imaju istu boju zvuka (kao violina). Ako sada pritisnemo koju tipku klavijature, ta tipka će pustiti zrak iz kancele u pripadnu sviralu i ona će dati odgovarajući ton. Kod pritiska druge tipke dobili bismo drugi ton. Više takvih tonova po redu dali bi melodiju, koja bi zvučala, kao da je izvedena na violini. Zatvorimo registar Violino! Sad u kanceli za Violino nema zraka i svirale Violine ne mogu se oglasiti. Ako sada povučemo manubrij registra Flauto, onda se zrakom napuni drugi kanal (kancela), na kojem je smješteno 56 ili 58 drugačijih svirala, koje imaju boju zvuka, kao da su tonovi izvedeni na flauti. Ako sada pritisnemo po redu nekoliko tipaka, onda će tipke tim redom puštati iz te druge kancele zrak u pojedine svirale, i dobit ćemo melodiju, koja će zvučati, kao da je izvedena na orkestralnoj flauti.

Iz tog tumačenja se vidi, da se pod izrazom registar razumijeva zapravo niz svirala (od najdubljeg do najvišeg tona), koje daju tonove iste boje zvuka. To je zvučni registar. Osim toga se pod izrazom registar razumijeva držak (povlačak, ručica, Handgriff), kojim se omogućuje, da se svirale spomenutog niza oglase onim redom, kojim se prebiraju tipke. Dakako, da niz svirala određene boje zvuka (npr. Flauto) i pripadajući mu držak (manubrij) nose isto ime (npr. Flauto). Danas se umjesto držaka (manubrija) redovno konstruiraju kratke tipke, koje djeluju kao poluge (Wippe).

Time bi bilo raytumačeno, što je registar. Iz toga se vidi, da bi orgulje s jednom klavijaturom od 56 tipaka i 4 registra imale 4 reda svirala, i to svaki red po 56 svirala, dakle svega 4×56=224 svirale. (Tako npr. orguljice u crkvici sv. Kirina na groblju u Sisku imaju samo jedan manual od 47 tipaka i 4 registra: Copula 8′, Principal 4′, Flauto 4′, Superoctav 2′. Dakle imaju 4×47=188 svirala.) Kod većih orgulja razdijele se registri na manuale, te se neki registri mogu svirati samo na I. manualu, drugi na II. manualu, opet neki drug samo na III. manualu. Kod toga dijeljenja mora se postupati tako, da kod svakog manuala budu zastupani raznovrsni registri na takav način, da taj manual zvuči kao samostalne pune orgulje (Orgelwerk). No ipak se zvuk svakog manuala po karakteru razlikuje od zvuka drugog kojeg manuala.

I. manual dobiva jake registre velikog volumena i sjajnog zvuka, pa nosi ime glavni manual (Hauptwerk). Ostali su sporedni manuali (Nebenwerk). II. manual se često naziva ”Positiv”. Zvuk mu je blag (poput flaute, flötenartig). Naziv ”positiv” dolazi otud, što su se nekada kućne orguljice bez pedala, koje su se mogle prenositi, zvale portativ, a koje se nisu dale prenositi, zvale su se positiv. Dakako da su te orguljice imale kratke svirale, i to poklopljene (dakle normalne visine i blagoga zvuka). Svirale III. manuala često su smještene u ormaru, koji je sa svih strana zatvoren, samo umjesto prednjeg zaklopca ima žaluzije, koje se mogu pomoću stupaljke (Fusstritt) otvarati i zatvarati, čime se zvučanje svirala pojačava i slavi (cresc. i decresc.). Budući da time glazbeni osjećaj svirača dolazi do izražaja, daju Talijani takvom manualu naziv ”organo espressivo”. Neka bude ovdje navedeno uobičajeno nazivlje za manuale:

HrvatskiNjemačkiTalijanskiFrancuskiEngleski
I. manualHauptwerkGrande organoGrand OrgueGreat Organ
II. manualRückpositivPositivoPositifSwell Organ
III. manualBrustwerkEspressivoRecit-expressifChoir Organ
IV. manualSolowerkSoloBombardesSolo Organ
PedalPedallPedalieraPédalesPedal Organ

Osim ”registara”, kojima se otvaraju nizovi svirala (zvučni registri, klingende Stimmen), ima ”registara” (držaka, poluga, stupaljka itd.), kojima se spaja II. manual na I. manual, tj. kada takav registar povučemo, onda svirale, dodijeljene II. manualu, zvuče i onda, kad se prebire na I. manualu. Takav ”registar” nosi ime ”spoj II na I” (Copula II-I) (njem. Manualkoppel II zu I). Evo nekoliko takvih spojeva: II na I, III na I, III na II, I na Pedal, II na pedal, III na pedal. Tu su nabrojeni normalni spojevi kod orgulja s tri manuala. Osim normalnih spojeva mogu se danas lako načiniti i oktavni spojevi. Npr. ako se otvori (stavi u djelovanje) superoktavni spoj II na I, pa se otvori koji zvučni registar II. manuala i prebire po tipkama I. manuala, dobivamo melodiju svi-ranu za oktavu više, nego što bismo očekivali prema tipkama, koje hvatamo. Osim zvučnih registara (klingende Stimmen) i raznih spojeva imamo naprava, kojima otvaramo čitave skupine registara. To su kolektivi, npr. kolektiv ”svi gudači registri” (Streicher-chor), ”svi jezičnjaci” (Zungenchor), kolektiv mf (svi registri srednje jakosti), kolektiv f (skup vrlo jakih registara, kolektiv tutti (svi zvučni registri i svi spojevi).

U svim tim opisanim kolektivima ne mogu se skupine registara više mijenjati, jer ih je graditelj orgulja već u te kolektive uvrstio. Zbog toga kažemo: to su stalne kombinacije (feste Kombinationen). Danas se vrlo često konstruiraju tzv. ”slobodne kombinacije” (freie Kombinationen), kod kojih možemo na jedan gumb ili stupaljku po volji bilo koje registre spojiti i pripraviti. Mi možemo bez brige svirati neki komad registrirajući na običan način. U trenutku kad bismo odu pripremljenu registraciju trebali, pritisnemo onaj gumb ili stupaljku, i odmah stupaju u djelovanje registri spojeni na taj gumb.

Još bi trebalo reći nekoliko riječi o pedalnoj klavijaturi, koja je u razno doba imala različit opseg. Danas normalna klavijatura ima opseg od C do d1 (27 tipaka). Poneke kompozicije zahtijevaju opseg od C do f1 pa se u novije vrijeme tome zadovoljava, i orguljari danas redovito stavljaju u pedalnu klavijaturu 30 tipaka (C-f1). Da prema gibanju nogu bude udobnije doseći tipke na kraju klavijature, gornje tipke klavijature imaju različite dužine: Cis je dugačak i do 19 cm, isto tako i dis1, dok su gornje tipke u sredini klavijature kraće (cis=dis=13 cm). Osim toga je cijela klavijatura ponekad konstruirana konkavno, tj. krajnje tipke su smještene više, a srednje dublje. Ima i takvih pedalnih klavijatura, kod kojih tipke od svirača idu radijalno, tj. tipke su kod klupe smještene uže, a kod gornjih tipaka šire, pa je cijela klavijatura kod klupe uža, a kod gornjih tipaka šira. Glede svega toga može se reći, da je zaista praktično, da su gornje tipke na krajevima klavijature duže, nego one u sredini klavijature; isto tako je zgodna konkavna klavijatura. O radijalnoj klavijaturi treba reći ovo: petama obadviju nogu prebire se i u blizini klupe i u blizini gornjih tipaka; isto tako vršak noge (prsti) mora biti orijentiran i kod klupe i kod gornjih tipaka. Budući da su kod klupe razmaci tipaka uži, a kod gornjih tipaka širi, jasno je, da je donekle teška stvar, da noga bude istodobno točno orijentirana i u blizini klupe i kod gornjih tipaka. Osim toga radijalni smjer ima smisla samo u onom trenutku, kad su noge tako postavljene, da su pete zajedno, a vršci cipela razmaknuti; u onom pak trenutku, kad su prsti obadviju nogu zajedno, a pete među sobom udaljene (što se također vrlo često događa kod sviranja), radijalni smjer tipaka ne pomaže ništa, nego smeta zbog sasvim protivnog položaja nogu (stopala).

© 2018 - Sva prava pridržana - orgulje.com